aaa

Rock Portal USKORO!!!
27.04.2006., četvrtak

Evo, u zadnjoj smo fazi priprema..

Adresa je www.rock-prorock.hr

Btw. Svi koji bi pisali recenzije neka mi se jave na mail..


Najvjerojatnije više neću pisat ovaj blog jer sve što sam ovdje pisao, pisat ću i na ovoj gornjoj stranici..

Možete pratiti moje fotke na:
Moje devijacije/portfolio
Mi3dot Portfolio
HrPhotoContest Portfolio

My Space

Svima Vama koji ste me čitali i komentirali zahvaljujem od sveg srca i nadam se da ćete dolazit i na rock portal..

PUSA VELIKA..

Nedajmo da rock umre - NIKADA ;)

LIVE LONG AND PROSPER

Sve Vas voli BlackdoG

Nju Prođkt
29.03.2006., srijeda

•••Tnx ljudi na komentarima.. još mi nije račun odblokiran pa ne mogu komentirat ostale blogove ;( šmrc šmrc..•••

!!!!! OPROSTITE ŠTO VAS NE KOMENTIRAM AL NE MOGU - PIŠE DA MI JE ADMINISTARTOR ZABRANIO KOMENTIRANJE JER SAM PREKRŠIO NEKA PRAVILA!!! Najme, blog mi je bio hakiran i jedan dan u rukama nepoznate osobe.. tko zna što je ta osoba komentirala u moje ime.. Evo, pisao sam adminu pa će valjda ispravit ovu grešku.. Jedino mogu komentirat Croglin blog hehehhe..



Dakle, radi se na novom projektu..

Okvirno Vam mogu samo reć da se radi o Zeppelin i hard-rock portalu sa zanimljivim recenzijama itd.. To smo se odlučili jer vidimo da je stvarno velik broj onih koji vole ovakvu mjuzu.. stvarno sam se iznenadio kolko imam komentara na blogu..


Ovo ću napravit s kolegom Pampleom iz Šibenika.. Čak smo se našli u Zg-u.. Tip je leđend!!!


Kad sajt krene tražit ćemo ljude za rock/blues recenzije.. Crogla se već ponudio ;)

Hvala na strpljenju..

BTW. Ispričavam se svima onima koji su me protekla 3.mj. komentirali jer im nisam uzvratio istom mjerom.. nadam se da mi je oprošteno.. imam puno posla oko faksa..

BorG ;)

LED ZEPPELIN(II) -The Ten Album Legacy
15.02.2006., srijeda

Naziv: LED ZEPPELIN (II)

Izdan: oct 22, 1969
Snimljen: Oct 1969
Izdavač: Atlantic

Trajanje: 41:21

Stilovi: Rock, Blues-Rock, Hard Rock, Heavy Metal, Arena Rock, British Blues, British Metal, Album Rock

1. "Whole Lotta Love" (Bonham, Dixon, Jones, Page) 5:35
2. "What Is and What Should Never Be" (Page, Plant) 4:45
3. "The Lemon Song" (Bonham, Jones, Page, Plant) 6:19
4. "Thank You" (Page, Plant) 4:49
5. "Heartbreaker" (Bonham, Jones, Page, Plant) 4:14
6. "Living Loving Maid (She's Just a Woman)" (Page, Plant) 2:39
7. "Ramble On" (Page, Plant) 4:24
8. "Moby Dick" (Bonham, Jones, Page) 4:20
9. "Bring It on Home" (Page, Plant) 4:21

(Prvo da Vas sve upozorim – promjenio sam način pisanja recenzija.. spustio sam se na svoju razinu.. Nadam se da Vam se sviđa.. baš me zanima.. Martin)

Led Zeppelin ulaze u dominantnu ulogu svijetskog hard-rocka.. Ovaj drugi po redu album, sa skoro svim pjesmama koje su tjednima bile najslušanije, najviše puštane i najviše tražene na radijima diljem svijeta postaje zacementirani dragulj hard-rocka 70'godina i jedan od najznačajnijih u LZ karijeri..

Čini mi se da su s ovim albumom igrali na sigurno.. Hm, "sigurno" nije prava riječ – oni su po meni uzeli ritam koji se svidio ljudima na njihovom debitantskom albumu i od tog ritma napravili cijeli novi album.. Što je naravno za svaku pohvalu.. Ali to nisu napravili 100% savršeno.. Na albumu više nema onog osjećaja slobode izražaja.. Ima puno manje osjećaja za "nisko" i "visoko".. Blues materijal koji je na prvom albumu sjaji svom svojom veličinom i stvaranjem novih blues standarda – standarda koji istovremeno zvuči jako moćno i osjećajno.. Led Zeppelin II zvuči više komercijalno.. Ali samo mrvicu.. Sve ostalo je isto ko na prvom albumu – Ta iskrena i moćna sirovina koja se stvara od početne prve sekunde albuma, pa do zadnje!

Rekao sam sve to, al sad ipak moram reć da sam preslušavajući ovaj album osjećao istu dozu trnaca ko i kad sam preslušavao prvi Zepp I.. Jer na kraju krajeva – ovo je remekdjelo bez daljnjega! Prokleto moćan set pjesama sa prokleto moćnim performansama koje te doslovno zakucaju u zemlju, a tvoja osjetila ponesu u visine!!!

.. Da recenziram auto, onda bi ovaj album bio najmoćniji ferrari and beyond!!! ..

Ovaj puta se radi o albumu na kojem ima 40% rocka, 40% hard rocka i 120% bluesa.. Blues je ovdje sve prisutan, i izlazi iz svoje ljušture baš kad treba.. u određenom trenutku, u određenom momentu, ma kako glasovno tako i instrumentalno..

Led Zeppelin napokon postaju LED ZEPPELIN!!! I više nema povratka.. Nema više mjesta za diskusiju oko toga..

•"Whole Lotta Love"? Ideššššš.. Kakva majstorija od pjesme.. a tek fantastičan početak, bezvremenski rock lyrics i fantastičan riff.. Bubanj ulazi kao rafalna paljba – trtrtrtrtrrttrtrrtrtrtrrtrttrtrttrtrtrtrtrrtrt - i svi se ukočimo od trnaca.. Bass ulazi i već smo na kraju snaga.. Jedino što nam preostaje je WOVVVVVVVVVVVVVVV!!! Kao što već znamo, u Led Zeppelinu sviraju jedni od najvećih glazbenika kao što su J.P.Jones i J.Bonham pa se ni netrebamo tako čuditi njihovim aranžmanima u svakoj pjesmi.. malo je reć da nas oduševljavaju svojom svježinom i inovativnošću.. Makar J.P.Jones i J.Bonham pljeni najmanji publicitet koji je ipak fokusiran na Planta i Pagea..

Može jedan pljesak za njih dvojicu? Zaslužili su.. ne mislite li i Vi tako? Ma znao sam da mislite

Klap klap klap

•"What is Now And What Should Never Be" počinje neopisivo mekano, prije probijanja gitare i jakog vokala.. odlična stvar, pomislih u sebi prvi put kad sam čuo!

•Čak bolja stvar dolazi nakon nje.. fantastična "Lemon Song" pokazuje pravu snagu Led Zeppelina, snagu odvajanja svakog glazbenika za sebe.. svaki član u biti stvara svoju pjesmu u samoj pjesmi pokazujući da su oni svi u stvari individualci koji rade zajedno!!!! I to svi Vi možete čut u svakoj njihovoj stvari – I to je sama bit, sama srž Led Zeppelina!!!

Čini mi se teško opisivat tako poznate pjesme.. al me tjera dalje činjenica da će netko od Vas koji čitate reć –

"Pa zar nije sjajan!!! Bio mi je od velike pomoći!"

Naravno, možemo svi mi pretpostavit da su skoro svi na svijetu koji slušaju ovakvu vrstu glazbe upoznati sa Zeppom, pa tako i sa pjesmama na ovom albumu.. Ali ja volim ulaziti u ovakve recenzije sa određenom dozom odstupanja od "normalne" recenzije!

To želim tako radit baš s toga jer u Hrvatskoj nema nikakve Rock-radio stanice.. I sretan sam zbog toga! Ako npr. kupim Doors album, Black Sabbath album, Led Zeppelin album – šanse su – Čuo sam samo jednu ili dvije stvari prije kupnje..Poznam fanove Beatlesa koji nikad nisu čuli "Abbey Road" i ne mogu prepoznat "You Never Give Me Your Money" kao pjesmu Beatlesa!!! Na prvi pogled čudno.. ali kad pogledamo što se sve vrti po radiu padne mrak na oči.. jelda? Hehehe..

Fan Beatlesa, fan Zeppa – možda imaju hit listu, i neke od poznatih albuma kao što je I ili ovaj II.. najvjerojatnije i IV jer je gore "Stairway to heaven".. ali to je to..

Hrvatska je smiješna zemlja ponekad.. Ponekad želim imat neku prokleto dobru radio stanicu! Samo jednu.. Čak i ako bi bila loša slušao bi!

Ali, vratimo se mi na ono o čemu ovdje pričamo..

•"Heartbreaker" ima riff za umrijet i nije više ništa potrebno ovoj pjesmi.. Al ona ima još elemenata kao što je Mr Plantovo veličanstveno pjevanje – "moving and grooving as only he can"!

•"Living Loving Maid" me tjera da malo bengam al na žalost ošišah svoju dugu kosu pa ne mogu .. Dakle, ne mogu bengat al me tjera da se tresem i tresem svoju glavu gore dolje lijevo desno.. skačem gore dolje sve dok se ne uznojim!!! Ah, siguran sam da postoji još nešto.. Pa da, naravno da postoji --- krvavo dobar "Moby Dick" i "Ramble On"!

I onda na kraju.. (već je kraj.. pa da, moram završit i nastavit učit).. Ovo sam napisao samo zbog Vas, nekoliko vjernih posjetitelja.. Sorry kaj Vas ne komentiram al ne stignem..

A sad zaključak:

OVAJ ALBUM JE PROKLETO DOBRA ZABAVA.. NEŠTO KAO – IDEMO SE SEXAT I DOŽIVIT NAJVEĆI ORGAZAM DO SAD.. POŠEVIT SI MOZAK IZNUTRA! – TO JE JEDNOSTAVNA TAKVA GLAZBA I ZBOG NJE SE OSJEĆAŠ TOČNO TAKO KAKO SAM I OPISAO!!!

Fotke sa skijanja NASSFELD
19.01.2006., četvrtak

Bijah na skijanju, zato ni nisam mogo napisat novi post.. A pošto se bavim i fotografijom evo par fotki da dočaram kako je predivno na 2000m..

Preporučam ovo skijalište svakome.. staze su predobre.. Jednino negativno je to da je tam 100E kao kod nas 100Kn heheh..

Nadam se da vam se sviđaju fotke ;)

Blagdani
27.12.2005., utorak

Čestit Vam Božić i sretnu Novu 2006. želim od sveg srca.. prvenstveno dobre mjuze i ne pretjerivat s finom klopom da ne bi bilo isusekkkkkkkk kad stanete na vagu.. heheheh

Nemojte zamjerit, al ja sam si uzeo lagani godišnji.. čujemo se nakon 2005...


LIVE LONG AND PROSPER


Btw. Hvala svima na komentarima, stvarno ste super :)

Moja Prva Izložba Fotografija
16.12.2005., petak

•
Ali se prvo svima ispričavam što ste toliko čekali novi post.. Obećajem da ću LZ II napisat za max 10 dana.. Sad sam nekako sav u strci..
•

Sad da se vratim na izložbu - Održana 09.12. u Zaboku.. Izlagao je moj frend Goran i ja.. kritike su odlične, većina mojih sugrađana nije znala da se bavim fotografijom pa su se svi začudili kakve ja to dobre fotke radim hehehe.. Sad me valjda neće više čudno gledat kad šećem gradom amo tamo ko neki luđak (u potrazi za dobrim motivom naravno), nosim crnu veliku torbu i pritom izgledam ko neki hladnokrvni ubojica heheheh..

Cijeli dan smo slagali hodnik, postavili smo i zapalili 1000 malih svijeća, posipali hodnik crvenim konfetama i zagasili svijetla.. Bili smo oduševljeni dobivenim.. To je bilo na 3 katu zgrade u kojoj "žive" razno razne udruge mladih.. Goran se sjetio "Marice i Ivice" pa je posipao konfete sve do ulaza u zgradu i tako dobio dojam mrvica hehehe..

16.12.2005. (petak) imamo izložbu u "Stub-klubu" Stubica pa ste svi pozvani :)

Evo i par prigodnih fotki:

Malo mog eksperimentiranja sa posjetiocima


Zaključavam izložbu i Goran gasi svijeće.. The End

LED ZEPPELIN(I) -The Ten Album Legacy
12.12.2005., ponedjeljak

Naziv: LED ZEPPELIN (I)
Izdan: Jan 12, 1969
Snimljen: Oct 1968
Izdavač: Atlantic
Trajanje: 44:17
Stilovi: Rock, Blues-Rock, Hard Rock, Heavy Metal, Arena Rock, British Blues, British Metal, Album Rock

2003. najcjenjeniji glazbeni časopis Rolling Stone proglašava ovaj album kao 4 album svih vremena! (4th greatest album of all time.)

1. "Good Times, Bad Times" (Bonham/Jones/Page) 2:46
2. "Babe I'm Gonna Leave You" (Bredon) 6:41
3. "You Shook Me" (Dixon/Lenoir) 6:28
4. "Dazed and Confused" (Holmes/Page) 6:26
5. "Your Time Is Gonna Come" (Jones/Page) 4:14
6. "Black Mountain Side" (Jansch/Page) 2:05 [instrumental]
7. "Communication Breakdown" (Bonham/Jones/Page) 2:27
8. "I Can't Quit You Baby" (Dixon) 4:42
9. "How Many More Times" (Howlin' Wolf (original version titled "How Many More Years")/Bonham/Jones/Page) 8:28

Led Zeppelin otvaraju svoju karijeru albumom koji se jednostavno zove Led Zeppelin (u narodu još znan kao Led Zeppelin I)

Prije ulaska u Olympic Studious 1968. kada su i snimili sve stvari prethodila je Skandinavska turneja na kojoj su sve te stvari uvježbavali direktno na pozornici.. Dakle, može se reć da im je ta turneja poslužila kao svojevrsna proba.. To je rezultiralo snimanjem albuma za samo nešto više od 30 sati pa je to bio tadašnji rekord.. Album je koštao 20000 funti.. LZ (I) je njihov album sa najviše blues baziranih stvari.. Plant je tekstopisac na skoro svim pjesmama..

Ovaj album je reklamiran sloganom - "Led Zeppelin - the only way to fly"

Zahvaljujući ugovoru koji su "Yardbirdsi" potpisali sa Atlantic Studiom (tadašnjom najvećom izdavačkom kućom) Page je morao osnovati novu grupu pod istim imenom kako bi podmirio dug prema tom izdavaću.. Prema ugovoru, "Yardbirdsi" su trebali snimit još jedan album.. Pošto to nije bilo moguće, Page osniva "New yardbirdse" koji se nedugo zatim preimenuju u "Led Zeppelin" zahvaljujući izjavi Keith Moona "Jimmy, ti i tvoji momci kada se pojavite u javnosti padate kao ledzeppelin"! Slušajući ih na Skandinavskoj turneji, tada još mlad ali iskusan menadžer Peter Grant predlaže suradnju.. Jimmy danas kaže:"Da nije bilo Petera LZ ne bi ni postojao!"

LZ su imali potpuno drugačiji pristup glazbi što su pokazali svijetu izdavanjem svog albuma prvijenca.. Pomoću teškog, distorziranog zvuka bluesa Jimmy Hendrixa, Jeff Becka i Creama umiksan u jedno Zeppelin stvara mističan i nadasve moćan brand guitar rocka konstruiran oko jednostavnih i lako pamtljivih rifova, primamljivih ritmova kreiranih u radionici John Bonhama, Jonesovih izvanrednih bass i orguljskih dionica i Plantovih viokih glasovnim mogućnostima sa puno “baby baby” riječi.. Takvo pjevanje postaje kamen temeljac za sve buduće hard-rock pjevače i zaštitni znak Planta..

Ali srž njihove različitosti nalazi se u buci distorizirane Peagove gitare koja je unaprijed isplanirana i oblikovana, ispunjena raznim ubrzanjima i ritmovima.. Kako album odmiče to je sve jasnije kako se ovdje radi o talentiranim klincima.. Oni su pokazali sposobnost miješanja različitih zvukova iz drugih kultura u jednu cjelinu.. Album (a kasnije vidimo da je tako na svim albumima) karakteriziraju solo dionice svih članova, posebice Pagea na svakoj pjesmi.. To se najzornije može vidjet na primjeru "Dazed and Confused".. "You Shook Me," i "I Can't Quit You Baby" su obrade Willie Dixona, koje dokazuju da LZ mogu od vode napravit vino!

•Album otvara izvrsna "Good Times Bad Times" koja se temelji na odličnom rifu, sjajnom bubnjanju i zbrkanim bass dionicama.. To je i ujedno prva pjesma Lza..Bonham i Jones nadopunjuju moćnu i inventivnu ritam sekciju, i kada vrijeme dođe, Jimmy udara svog Telecastera (preko Leslie mikrofona koji daje mutan efekt) i onda se prolomi Plantov glas..

•"Babe I'm Gonna Leave You" stalno mijenja forme, pa je tako malo folk, a malo hard rock.. pjesmu cijelo vrijeme upotpunjuje Pageov aranžman na akustičnoj gitari stalno mjenjajući tempo sviranja.. Riječi su standardne (ili bolje rečeno tek će postat standardne) za LZ.. Ovo je jedna od meni najdražih LZ pjesama..

•"You Shook Me" je spor ali jako zarazan blues klasik sa odličnim solom na orguljama i zanimljivim dvobojem Planta i Pagea.. (oni koji su slušali znaju o čemu pričam).. Zanimljivo je da se ova ista stvar nalazi i na Jeff Beck Group's albumu "Taste" koji izlazi u isto vrijeme kada i LZ (I) ali LZ verzija biva nedostižna i tako ruši reputaciju Becka.. Dakle, pobjedio je Page svog bivšeg kolegu što je ovog naljutilo..

•"Dazed and Confused" je jedna od najboljih stvari na albumu i jedna od najprepoznatljivijih radova LZa.. Originalno dolazi iz 60' u obliku folk pjesme Jake Holmesa.. U Yardbirdsima Pagea aranžira malo drugačije ovu pjesmu i naziva je "I'm confuzed".. Za album LZ Page dodaje nove riječi i poboljšava riff pa na taj način mjenja ugođaj pjesme koji naglo postaje mračan i dramatičan.. Na ovoj stvari prevladava Bonhamovo moćno bubnjanje i psihodelija koja postaje LZ klasikom..

•"Your Time Is Gonna Come" je prekrasna balada predvođena Pageovom akustičnom gitarom, Jonesovom Hammondovim oguljama i inspiriranim Plantovim pjevanjem.. Pjesma je prepoznatljiva po hipnotičkom pjevanju svih članova LZa.. Plantov odabir riječi je perfektan: "You been bad to me woman, but it's comin' back home to you' " i Pageovo konstantno forsiranje pedale na rifovima (to se još nikad prije nije koristilo)..

•"Black Mountain Side" je Engleska folk pjesma "Black Waterside" koju Page drugačije aranžira.. Pageov indijanski utjecaj (može se čuti i na "White Summer") jako utjeće na njegov instrumental.. Prilikom jednog intervjua rađenog za promociju "Remaster" albuma Page napominje da je na ovim pjesmama rađen CIA tuning (Celtic, Indian and Arabic) iz kojeg kasnije nastaje "Kashmir"..

•"Communication Breakdown" je svojevrsna hard-rock himna.. ovdje dolazi do izražaja Plantov veliki talent za pisanje teksta jer oko pjesme koja je bazirana na jednom jedinom rifu stvara fantastičan hard-rock klasik.. Najintrigantnije je Plantovo vikanje "Suck it" .. netipična hard rock stvar sa još (tada) nepoznatim žarom punka.. u ovoj pjesmi se nalazi jedna od najboljih solo dionica Pagea..

•"I Can't Quit You Baby" je još jedan spori blues klasik upotpunjen fenomenalnim Pageovim ekshibicijama i Bonhamovim ritam sekcijama..

•"How Many More Times" je stvar koja je zaslužila zatvorit album.. prava psihodelija..jako je duga i nabijena energijom.. Ovo je jedina LZ pjesam koja donosi toliko različitih ugođaja.. od primamljivog dramatičnog početka (Page koristi "wah") pjesma se rasplamsava dok na kraju ne postane "ugođaj za sebe"..na srednjem djelu pjesme Plant (prilikom snimanja uzeo LSD) počinje buncati i fantazirati pa tako nastaju riječi poput "Rosie" i "Hunter" koje kasnije koristi prilikom svakog live izvođenja..

Iako album nije tako dobar kao neki tek nadolazeći, zabilježen je kao najznačajnija okretnica u evoluciji hard rocka i heavy metala!

Hammond M-100 - JPJones
03.12.2005., subota

Hammomd M-100 su manje od klasičnih Hammond B3 orgulja, i jedne od najmanjih spiralnih orgulja.. Orgulje M-100 su usko povezane sa većim B3 i C3, ali imaju kraću tipkovnicu, ugrađene amplifajere i nekoliko stupnjeva pedala.. Ove manje Hammond orgulje su jako lako prenosive pa su ih zato koristili poznati glazbenici poput Procol Harum's "Whiter Shade of Pale" (M-100), Booker T and the MG's "Green Onions" (M3), i Pink Floyd u mlađim danima (L-100)..

Spiralne orgulje generiraju zvuk pomoću mehaničkih "tonskih kotačića" koji se vrte u samom tijelu orgulja – isto kao i B3/C3 serija.. Dok druge kompanije koje proizvode orgulje koriste elektroničke oscilatore ili vibrirajuće žice za stvaranje nota, Hammondov sistem "tonskih kotačića" stvara topao i bogat zvuk koji je postao klasičan organ zvuk 60' i 70'!
John Paul Jones koristi svoj M-100 za prvu studijsku ploču na pjesmama "You Shook Me" and "Your Time Is Gonna Come."

John-ov solo sa M-100 u "You Shook Me" počinje 2:07! Najinteresantnija stvar kod ovog sola je ta da nije snimana sa standardnim Hammondovim zvučnikom koji je bio već klasika za snimanje zvuka iz orgulja jer on dodaje spinning zvuk tonu orgulja.. Umjesto tog zvučnika, John koristi M-100 vibracijsku pedalu, pa se kako solo odmiče može čuti kako mijenja vibracijsku dubinu i brzinu.. To još nitko nije uspio do tada napravit bez tog dodatnog Hammondovog zvučnika.. Ovo je dokazalo kako je Jones jedan od najboljih i najinventivnijih progresivnih orguljaša svih vremena! M-100 ima skoro pa identičnu kvalitetu vibracije kao što to imaju veća braća B3/C3 pa je superioran pred ostalim spiralnim modelima orgulja.. (kao L-100)

"Your Time Is Gonna Come" počinje sa dvije različite orgulje koje su prvo snimljene zasebno (J.P.J) pa uključene u stvar simultano! To je slično efektu koji je postignut na "Thank You" sa slijedećeg njihovog albuma.. Umjesto blues organ style korištenog na "You Shook Me", Jones pokazuje svu raskoš i znanje svog klasičnog obrazovanja na orguljama (kao mali svirao je po crkvama).. Njegov stil je već unaprijed isplaniran, bez dodatnih efekata.. Samo na refrenu pjesme lagano pritisne vibrirajuću pedalu i postigne onaj vibrirajući zvuk kao kod "You Shook Me"..

Hohner ElectraPiano - JPJones
25.11.2005., petak

Ovaj je Hohner electric piano prva dosjetka kojom je Jones začinio i do tada već unikatan zvuk Zeppelina.. Njihova prva stvar sa ovim klavijaturama snimljena je u listopadu 1969., tijekom snimanja njihovog prvog albuma u Olympic Studios blizu Londona.. Ovo je Hohnerov model 60' koji se razlikuje zato jer ima električni napon koji pokreće čekiće i rađen je kao mali glasovir, sa pojačalom i 4 zvučnika smještenih u njemu.... Jones je baš zato odabrao ovakav model iako su svi ostali koristili velik i nezgrapan Rhodes and Wurlitzer piano.. John Paul Jones nije koristio ove klavijature na live nastupima, samo u studiju zato jer je obložen jako kvalitetnim i mekim drvom koje baš ne podnosi transport, a još k tome njegov zvuk nije baš čist kada se izvodi u velikm prostorima..

"It didn't really cut through. Plus, it wasn't really built for road work. It was the sort of thing you'd have in your front room. I think that's what it was designed for," said Jones.

"Stairway To Heaven" je najpoznatija Zepp stvar, na kojoj je Jones svirao uvodnu rolu poslije 02:14.. Jones se sjeća kako je svirao istovremeno bass i lijevom rukom Hohnera.. Plant mu je okretao note.. Najzanimljivije je to da su klavijature snimljene direktno tj. direktno iz konzole.. To se da dobro čuti u pjesmi.. prvo počne bass i onda se (ako se dobro sluša) čuje pucketanje koje je nastalo kada je Jones potegnuo sa svojom narukvicom preko tipaka prilikom premještanja ruke..

Poslije "Stairway To Heaven" došla je na red i "Misty Mountain Hop", psihodelično- žestoka rock pjesma koja se bazira na jakom i sinkroniziranom Hohner ElectraPiano rifu.. Rif se provlači kroz pjesmu i ima puno jači zvuk nego u "Stairway To Heaven" varijanti jer nije snimljena direktno s konzole nego preko pojačala i mikrofona..

Najznačajnija Led Zeppelin "keyboard" pjesma dolazi sa albuma Houses Of The Holy.. Počinjajući sa dugim electric piano instrumentalom, "No Quarter" (svira u pozadini ovog bloga) je Jonesova glavna i najmoćnija solo dionica koju je mnogo godina sa zadovoljstvom izvodio na live nastupima.. Ovaj put je Hohner pojačavan sa EMS VCS3 synthesizer kako bi se dobio tiho-vibrirajući zvuk.. Na koncertu Jones produljuje stvar za 23 minute dugim improviziranjem i duetom sa Jimmy Pageom na gitari.. Kada su to rock kritičari vidjeli rečeno je da je to jedna od najvažnijih izvedba Zeppelina..

"Down By The Seaside" je isto tako odsvirana na Hohneru.. Jones je melodiju preuzeo iz jednog tradicionalnog country-pop piano aranžmana i preradio je na žestok način kako i dolikuje Zeppelinima..

Idući na redu - Hammond M-100.. S njim je svirana "You Shook Me" i još puno pjesama..